posvećeno tebi
Htjela bih da ovaj papir ostane prazan da sakrijem svoju ljubav i da te zaboravim,ali danas mi je depresivan dan, jer se prisjećam šta sam sve dobila od tebe, malo... Sreću,utjehu, sigurnost, ali i bol koju sada osjećam u grudima. Nismo ostvarili ono što smo htjeli, pamtit ćemo dane provedene zajedno, ali od prošlosti se ne živi. Pokušavam ići dalje, ali se stalno vraćam, jer mi sve ide loše. Ostala sam sama i srce mi je tako tužno, ali ne vračaj se, ne traži me, jer ne mogu više biti s tobom, jer si odbacio sreću i sve što sam ti dala. Od onog kišnog dana čuvala sam te u srcu da bi sada ostala sama i živjela u samoći? Koliko je sada suza, poniženja, nadanja, neuspjeha, koliko čekanja da nećeš doći? Kad ponovno budeš išao onim ulicama, kad kiša bude padala, sjeti me se, jer tad nisi vidio moje suze rastanka i nećeš znati koliko me je tad srce peklo. Tugujem za onim što je prošlo, plačem za onim što je došlo, jer sam tražila ono što ne može biti, iako mi je teško nadam se da će proći. Kad pomislim na tebe mislim s puno patnje i boli, jer si okrutna duša bez osjećaja. Čekala sam samo jednu malu, malenu stvar, ljubav koja se pretvorila u laž. Sada mogu samo sanjati da me voliš, jer to u stvarnosti više ne postoji. Vjerovala sam tvojim pričama da našoj ljubavi neće bit kraja i da ćeš uvijek bit kraj mene kada te budem trebala, e pa sada te trebam, a tebe nema. Zašto se prisjećam dana kada si bio moj? Zašto mi nisi mogao reći istinu? Ne znam zašto, zašto sada mislim na tebe. Srce ne pita koga da voli, a moje srce je izabralo tebe koji mi nikad neće uzvratiti ljubav, a tko ne osjeća ljubav, ne može bit sretan. Život s ljubavlju je ljepši, a ja ga moram živjeti bez tebe. Kome ću sada svoje srce dati kad si ga ti slomio? Što je svrha ljubavi kad te nemam? Želim s tobom pobjeći u drugi svijet, u drugu stvarnost, gdje ću biti sama s tobom, ali iz očiju mi suze kaplju, jer je to samo želja. Ako je grijeh što te volim neka mi se to nikada ne oprosti. Tvoj pogled mi prodire u dušu, trga srce, razara misli. Neće još mnogo proći dana, neću još dugo biti sama, jer ću ljubit drugog kad ne mogu tebe. Ovog trena voljela bih da si tu i da zaspim na tvom toplom ramenu, i što god kažu, ti znaš da ću ja uvijek živjeti samo za nas. Sinoć sam sjedila kraj prozora i čekala te, no nisam te vidjela,samo sam se uzalud nadala. Možeš me mrziti, jer nisam poput tebe, ja znam koliko vrijedim. Sada je sve spalo na sječanje, ali sječanje blijedi. S tobom bar znam gdje je dno. Ne zaslužuješ moje suze, moje suze zaslužuje osoba koja me nikada neće rasplakati. Nekada sam imala sve, ali to je nestalo, te noći kada si otišao s njom, te noći kada sam te izgubila. Želim da me netko izbavi iz ove bijede i da me odvede od tebe. Imao si priliku da ispraviš stvar, da me vratiš k sebi, tu priliku iskoristio nisi, a sada znaš da je kasno, jer ne znam da li te volim ili te mrzim. Pomiri se s tim, natjerao si me na to, sad od svega dolazi ti zlo iz inata. Ne znam zašto si bio tako dobar, a zašto tako loš. Kad imaš ljubav, imaš sve. Nisi pored mene kad te trebam, ali tu su prijatelji koji me tješe i guraju da idem dalje, ne bi me nikad napustili kao što si me ti ostavio, okrenuo se i otišao.
ljubav ja i ti
Čovjek koji živi u ljubavi prema sebi ljubav daje i ljudima oko sebe. I zato je ova ljubav pogreb mog srca.
Ljubav prema tebi je najlijepši osjećaj koji je u mom srcu. Uz tebe sam sretna i postao si dio mog života. Iako nismo više zajedno, ne želim da ovaj osjećaj prestane. Bez tebe sam tužna, ali znam da je i tebi teško bez mene. Nema više nas, ali sve lijepe trenutke nećemo zaboraviti, ostat će zauvijek u našim srcima. Samo zbog jedne stvari ti si mene ostavio. Kome ću sada svoje srce dati kad si ga ti slomio? Taj trenutak osjećala sam se kao da se cijeli svijet srušio na mene, kao da više ništa nije imalo smisla. Želim te vratit i ponovo se osjećati sretnom. Znam da u dubini svoje duše i ti mene voliš, ali si ti to tek sada shvatio kad si me izgubio. Bio si moja najveća potpora, a sada mi sve ide loše. Stalno se pitam što je svrha ljubavi kad te nemam? Zašto srce boli kad stvarno voli? Navikli smo jedno na drugo, dijelili sretne i tužne trenutke, no to je nestalo, ostala je samo tuga u mom srcu.
Predivno je imati svoju srodnu dušu... nekog s kim si dobro povezan... tko uvijek ima širom otvorene ruke... predivan je osjećaj kada me zagrliš i strastveno poljubiš, ali tužan osjećaj kada te izgubih.
Misleći na tebe ja gubim dio sebe, izgubila sam te i kao da sam izgubila sve. Zašto me zanjela ljubav srca tvoga i zašto sada moram patiti zbog toga? Želim s tobom pobjeći u drugi svijet, u drugu svarnost, gdje ćeš htjeti biti sa mnom, gdje ću biti sama s tobom.
feniks
Ništa novo bol ko bol,
od tog se lako ne ozdravi,
ode pa opet javi se,
neda mi da te zaboravim,
od mojih hladnih zidova,
led se u kosti probija.
Samoća prijatelj najveći,
polako me kida i ubija...
Ništa novo ti ko ti,
obečaš pa me prevariš,
mrtav hladan prođeš s njom,
praviš se da me ne vidiš,
onako kako ti to znaš,
kad se dobro potrudiš,
kao i uvijek tako lijep,
mene gadno da povrijediš...
Ništa novo ja ko ja,
u zamci srca i godina,
slaba na tebe i prokleta,
oprostim ti što ne treba,
zašto i kako ja to znam,
više se dobru i ne nadam,
pred samom sobom stidim se,
na pamet drugi mi ne pada,
ko feniks za te ustaje,
sa oba krila slomljena...
moja ljubav iz pepela...
Ništa novo bez ko bez,
ništa dobro od toga,
od stida crven ponos moj,
u crnu zemlju propada,
al kako uvijek biva to,
ljubav dođe,a ne pita.
Izgubih uvijek razum tu,
bolja sam od sebe,čestitam...
Ništa novo ja ko ja,
u zamci srca i godina,
slaba na tebe i prokleta,
oprostim ti što ne treba,
zašto i kako ja to znam,
više se dobru i ne nadam,
pred samom sobom stidim se,
na pamet drugi mi ne pada,
ko feniks za te ustaje,
sa oba krila slomljena...
moja ljubav iz pepela...
Imala sam tebe,
a izgubila sam sve...
ne traži me
"NE TRAZI ME"
JEDNOM KAD TI SUZA LICEM POTECE
I KAD OSTANES SAM U NOCI,
ZNACES KAKO JAKO BOLI I PECE
KAD CEKAS ONOG KO NECE DOCI.
JEDNOM KAD NAPUSTE TE DRAGI LJUDI
I ONI KOJI SU TI BILI SVE
MOZDA SE LJUBAV U TEBI PROBUDI
I SJECANJE NA DANE PROTEKLE.
ZELIS NEGDJE KRENUTI ,
ALI SE VRACAS JER NEMAS KUD
NI SAM SEBE NE SVATAS SAD
JE STIGAO BOZIJI SUD.
SLIKE SE JAVLJAJU PRED TVOJIM OCIMA
SRCE TI U GRUDIMA ZEBE ,
TAKO JE BILO U TIM NOCIMA ,
KAD SAM CEKALA SAMO TEBE.
KAD JEDNOM OSTANES SAM ,
A SRCE TAKO TUZNO ZABOLI TE ,
VJERUJ JA TO ZNAM SVE
AL' NE VRACAJ SE, NE TRAZI ME.
NE MOGU VISE SA TOBOM
VREMENA SU PROSLA
TA KUNEM TI SE PRED BOGOM
DA SAM TE LUDO VOLJELA.
AL'TI SI ODBACIO SRECU ,
ODBACIO SI SVE STO SAM TI DALA,
KOLIKO SAM PUTA ZBOG TEBE PLAKALA.
ZATO KAD DIVINI TRENUCI NESTANU
KAD JEDNOM IZGUBIS SVE
A SUZE PADATI NE PRESTANU
NE ZOVI ME, NE TRAZI ME.
TI SI BIO SRECA ZIVOTA MOG
ISKRENO VOLJELA SAM TE
NEK' POMOGNE TI DRAGI BOG
AL' UTJEHU NE TRAZI OD MENE.
NE TRAZI ME, NE ZOVI,
KAD JEDNOM OSTANES SAM U NOCI
KAD NESTANU SVI DIVINI SNOVI
JA TI UTJEHU DATI NECU MOCI!
voljeni
Nisi mi znao svoju ljubav reći
jer si se bojao
sto ću ti ja na tvoju ljubav reći...
Pratio si me kud cu proci,
na krilima maste mazio mi tijelo,
ljubio mi moje drage oči;
vjerujuci da si u tisini veci,
rijecitiji bez rijeci.
A tisina saputala ti u noćima podatnim
dok dah si slutio u krosnjama lipe
i miris cvijeta razlijeze se pod jastuk,
miris njezan, kao moj! Pod svodom zvjezdanim,
kome dajem osmijeh, koga grle moje ruke?
Sto bih dao za moje krilo! A sto imaš - muk...
U muku kad ti srce treperi ko zvijezde nedohvatne
razlijeze se pjev čeznje pod nebom koje samo čuje
i suti - dokle ziv si ti češ sutit,
sto od bola, sto inata i kad budu teske zime,
cak i onda kad u grudima krik postane moje ime
sto u pahuljama sada tek daju slut plavetnila
i nose
i nije tako trebalo biti
i nije tako trebalo biti
mozda i nije, evo se i mjesec okruglast iz jezera
mirnog na sve ovo sanjarenje smije...
i smiješi se i daleko zrcali
još dalje sjenkama luta
noseć priču ispričanu odavna
u tišini, u muku, u bezglasju onog istog tona šutnje...
Samo nebo zna kamo su plovile sve naše nade...
Pokušam li osluhnuti...
znati ću kako se srce raduje mojoj prisutnosti...
Uzalud se šutnjom boriš, ljubavi moja...
I na svijetu ovom ni šutnja nije ništa nova,
tek bez riječi, ili s riječju – jednostavno me voliš.
BOL
Dušu počinje boljeti sve jače,
što se to dogodilo sa nama.
Noćas padaju hladne kiše,
noćas znam da ne plačem sama.
Otišao si tako brzo,
moji dani su sve tiši,
bez tebe ja sam suza,
sama djevojka na kiši.
Mrak će izbrisati moj lik
i sigurno će vidjeti novi,
a ja ću sanjati još samo jednom o tebi,
jer noćas će umrijeti ti snovi
RIJEČI OGORČENJA
Nebo je bilo vedro
i zvijezde su sjale jasno,
mjesec se smiješio nama
jer bilo je suviše kasno.
Pod zelenom mladom lipom
stajasmo nas dvoje
ni jednom slutila nisam
što misli srce tvoje.
Lice ti je bilo vedro
i puno mladenačke sreće,
a usne su ljubile strasno
kao da više nikada neće.
Ruke su grlile nježno
i mrsile moje kose
a tvoje su smeđe oči
bile prepune rose.
Odjednom tvoje lice
pokaže očajan bol i tugu
a usne žalosno zbore:
"Draga..ja imam drugu"
Osjetila ja sam davno
da se tvoja ljubav mijenja
al nisam slutila te riječi,
riječi ogorčenja!
SUZU PUSTI, AL NE PLAČI
Da znam dragi kako ti je kada čitaš pjesme moje,
pisala bih još tužnije da rasplačem srce tvoje.
Pjesme su mi pune bola, svaka od njih nešto znači,
zato dragi kad ih čuješ:
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI!"
Vječno ću te spominjati u životu, u samoći
jednog dana u crnu ću zemlju poći.
Kada vidiš da me nema, osjetit ćeš što su boli,
jer baš nitko neće moći tako silno da te voli.
Poželjet ćeš dragi tada da ne živiš ni dan duže,
poći ćeš ti jednog dana na grob da mi staviš ruže.
Tada ćeš mi grob pronaći, bit će sav u gustoj travi,
jer baš nikog neće biti da mi cvijetak na grob stavi.
Sjetit ćeš se moga lika iz kojeg još ljubav zrači,
sjetit ćeš se mojih riječi:
"SUZU PUSTI AL NE PLAČI!"
KASNO...
Neka te nema više za mene,
Nek' ne postoje ni uspomene
Ni dodir nježni
Ni usta snena,
Nek' te nema…
Ni stih ti ne dam,
Ni pjesmu ovu
Ni šapat zore na prozoru.
Uzet ću zvijezde i nebo jasno,
Plakat će nebo i zemlja glasno,
Plakat ćeš i ti,
Al' bit će kasno
PONEKAD
Ponekad se pitam zašto sam te voljela
I čuvala u srcu sve ove godine
Da bi na kraju ostala sama?
Ponekad se probudim i zaplačem
Jer sam te sanjala,
Sanjala sam one trenutke provedene s tobom.
Znaš, uopće te ne razumijem,
Ja te uopće ne poznajem.
Ne znam zašto si bio tako dobar,
A zašto tako loš?
Ponekad posve izmaknem kontroli
I prepustim se suzama.
Suze, one su uvijek sa mnom,
Čak i kada me ti ostaviš…
Ponekad plačem sama nad svojom sudbinom
Jer ponekad mislim da si moja sudbina ti…
KOLIKO...
Po koji puta već slušam preslušane pjesme,
Plačem zbog tebe
I ne mislim na sebe…
Što sve čovjek mora učiniti
Da se iskupi za pogrešku?
Koliko suza,
Poniženja,
Koliko nadanja,
Neuspjeha,
Koliko čekanja znajući da nećeš doći?
Koliko si puta moram reći da sam glupa
I ostati živjeti u samoći,
Ali znajući da bez tebe neću moći??
DA NISMO PREPONOSNI
Samo kad bi htio,
još bi znao,
još bi smio,
potrčati mi u zagrljaj
i moliti za oproštaj.
Jer, nitko za povratak nije
preumoran, preponosan,
jer nitko ne može sam do sreće,
a ni sreća nikog samog neće.
Samo kad bih htjela,
samo kad bih znala
da i ti patiš,
potrčala bih ti u zagrljaj
i molila te da se vratiš.
Rastanak
Kad budeš ponovno išao
sam onim ulicama,
kad budeš sam slušao šum mora,
znaj blizu sam ti.
Kad budeš ponovno slušao
one pjesme,
kad pomisliš na one prošle dane..
znaj blizu sam.
kad budeš sjedio sam na
istoj klupi,na istom mjestu,
kad pomisliš da sam daleko,
znaj tu sam.
Kad pomisliš da sam prošlost,
kad pomisliš da se neću vratiti,
varaš se...
Kad pomisliš na sve rijeći,
koji mi nisi trebao reći,
ne zaboravi ono VOLIM TE...
Kad ponovno budeš išao sam
onim ulicama,sjeti se mene,
iako sam daleko...
nisi vidio one suze na rastanku,
nećeš nikad znati koliko me je tad srce peklo...
